U Stocu na rijeci Bregavi bilo je mnogo mlinica. Sve one su funkcionisale do kraja prošlog stoljeća (do 1992. godine). Pravljene su pored rijeke ili na adama i pravljene su od drvene građe. To su bili primitivni uređaji za valjanje i stupanje sukna. U prizemlju bile su stupe, a na spratu dućan sa krilom za sušenje sukna. Dućani su obično imali po dvije prostorije: u jednoj odžak, a u drugoj bi bile smještene mušterije. I danas se takve prostorije nalaze na Propi kod Buzaljaka.

U Stocu je nekada bilo jedanaest stupa, a na izvoru Bregave u Dolu dvije. U gradu se ovim zanatom bavilo nekoliko porodica, a najpoznatije su: Buzaljke, Elezovići, Turkovići i Rizvanbegovići. Ove porodice bavile su se i mlinarskim zanatima, a neke i bojadžijskim. Od inat ćuprije do Provalija bilo je sedam stupa. Na Pogleđu sa lijeve strane bile su stupe Ibrahima Elezovića (jedan badanj), Salkana Turkovića i Alije Buzaljka. Svi ovi stupari bili su dobre zanatlije, a stupe su im bile na otvorenom prostoru. 

U Stocu danas ne radi ni jedna stupa. Ostala su samo tri badnja. Jedan badanj u isprevnom stanju nalazi se na Pogleđu (bivše stupe Alije i Muhe Buzaljka), drugi ispravan badanj je na Propi u stupama Sule Buzaljka. U ovim stupama kao i u mlinici danas radi Ibrahim (Bajre) Buzaljko zvani Batan. On je popravio dedinu mlinicu i radi u njoj. Za takav potez trebalo je mnogo truda i odricanja i za svaku je pohvalu.