Paleolitsko nalazište Badanj

Paleolitsko nalazište Badanj se nalazi kod sela Borojevići, šest kilometara zapadno od sjedišta ove općine.

Arheološkim putem je ovo nalazište datirano u kasni period mlađeg paleolita, tj. 13000 do 12000 godina p.n.e. Nalazište je otkriveno 1976. godine. Posebno je važno otkriće graviranog crteža u stijeni badanjskog nalazišta i on predstavlja jedan od najstarijih spomenika umjetnosti u Bosni i Hercegovini. Crtež je dijelom oštećen. Sačuvana je samo zadnja polovina tijela, sa bedrima tipičnim za konja i dijelom trupa, dok je ostatak crteža uništen. Badanjska gravura sadrži prikaz životinje i znakove što je tipično za region mediteranske umjetnosti paleolitskog čovjeka.

 

 

Daorson

Daorson je bio glavni grad heleniziranog ilirskog plemena Daorsa koji su tu živjeli od 300. do 50. g. p.n.e. Grad je smješten na Ošanjićima, malom naselju u blizini Stoca. 43. g.p.n.e. grad su napali Dalmati, moćno ratničko pleme sa Cetine koji su ga potpuno uništili. Grad je izgrađen oko centralne tvrđave i opasan je kiklopanskim zidinama od ogromnih kamenih blokova. Daorson je i veliko arheološko nalazište. Uz brojne novčiće i ukrasne keramičke ploče, najvažniji nalaz je bronzana kaciga koja je na sebi imala obilježja grčke mitologije.

 

 

 

Sudačke stolice

Na prostoru srednjovjekovne Bosne i Huma do sada je pronađeno nekoliko desetina kamenih stolica. Prema narodnom predanju kamene stolice su služile uglednijim feudalcima da na njima sjede kada vrše javno suđenje nad potčinjenima. Uzima se da su one služile za obavljanje određenih sudskih funkcija, ali i da su imale neke funkcije uprave. Otuda se izvodi da se one mogu općenito nazvati simbolima vlasti, tj. simbolima društvenog ugleda vlastele. Istaknut položaj kamenih stolica navodi i na postavku da su one služile i za osmatranje, kao i za odmor.

 

 

 

Stari grad

Rezultat slika za vidoÅ¡ki - stari grad stolacStari grad Stolac ili Vidoški smješten je na uzvišenju iznad današnjeg središta Stoca i nalazi se na lijevoj obali rijeke Bregave.

Vidoški se u historijskim izvorima spominje u tri povelje, a sve ove povelje su bile izdate vojvodi i hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači.

U 17. stoljeću grad je imao 13 kula i bio je najbolje utvrđen grad u Hercegovini. Sastoji se od donjeg grada, gornjeg grada, središnjeg platoa iz austrougarske uprave, pristupnog puta, kao i dijela brda ispod bedema. Zaštićen je lancem kula i bedema, koji su izvedeni od tesanih blokova kamena krečnjaka.

Ovo historijsko područje proglašeno je 2003. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Rezultat slika za vidoški - stari grad stolac

 

Nekropola stećaka Radimlja

Nekropola Radimlja je po svojim likovnim odlikama jedana od najvrijednijih i najznačajnijih nekropola stećaka u Bosni i Hercegovini, ali i općenito. Nalazi se u Vidovu polju, 3 km zapadno od Stoca, na putu Čapljina – Stolac.

Po brojnosti primjeraka, raznovrsnosti i zastuplenosti svih osnovnih oblika, nekropola Radimlja spada u najvrijednije spomenike srednjovjekovnog razdoblja Bosne i Hercegovine. Nekropola je najvjerovatnije nastala, krajem 14. stoljeća, ali većina stećaka datira iz 15. i 16. stoljeća.

Nekropolja Radimlja je stavljena pod zaštitu kao spomenik kulture Bosne i Hercegovine 22. decembra 1967. godine, a proglašena je i nacionalnim spomenikom. Nekropola se sastoji od 133 stećka.

 

 

Nekropola stećaka Boljuni

Nekropola Stećaka Boljuni nalazi se u istoimenom zaseoku, koji je u sastavu sela Bjelojevići, 15 km jugozapadno od Stoca.

Ova nekropola, po brojnosti stećaka zauzima prvo mjesto u Bosni i Hercegovini sa ukupno 273 stećka.

Ona je treća po veličini, a prva po broju ukrašenih stećaka (38,4% od ukupnog broja) u Bosni i Hercegovini.

 

 

 

 

Sultan Selimova ili Careva džamija

Sultana Selimova ili Careva džamija, sagrađena 1519. godine, locirana je u samom centru grada, srušena 22.8.1993. godine od strane snaga HVO-a, obnovljena i zvanično otvorena 22.8.2003. godine. U januaru 2014. godine izvršena je izmjena kamenih ploča na krovu džamije.

Odlukom Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika od 6.5.2003. godine proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine zajedno sa Čaršijom. 

 

 

Ismail – kapetana Šarića ili Šarića džamija

Ismail – kapetana Šarića ili Šarića džamija (džamija u Uzinovićima), sagrađena je od 12.9.-12.10.1741. godine.

 

1964. godine munara je demontirana i prenesena u Crniće gdje je ozidana uz džamiju koja je 1965. godine renovirana.

Zapaljena je u avgustu 1993. godine od strane HVO-a, a obnovljena i zvanično otvorena u avgustu 2005. godine kada joj je vraćen prvobitni izgled zajedno sa munarom.

Odlukom Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika od 21.1.2003. godine proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

 

 

Džamija hadži Saliha Bure ili Ali-paše Rizvanbegovića ili Podgradska džamija

 

Džamija hadži Saliha Bure ili Ali-paše Rizvanbegovića ili Podgradska džamija sagrađena je 1732/1733, nalazi se na adi između dva rukavca Bregave. Srušena je u avgustu 1993. godine od strane HVO-a,  a obnovljena i zvanično otvorena 24.7.2010. godine.

Odlukom Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika od 21.1.2003. godine proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

 

 

 

 

 

 

 

 

 Džamija hadži Alije Hadžisalihovića ili Ćuprijska džamija

Džamija hadži Alije Hadžisalihovića ili Ćuprijska džamija sagrađena 1736. godine, na lijevoj obali Bregave neposredno uz Inat ćupriju.

Srušena je do temelja u avgustu 1993. godine od strane HVO-a, obnovljena i zvanično otvorena 24.7.2010. godine.

Odlukom Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika od 21.1.2003. godine proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. 

 

 

 

Crkva Svetog Petra i Pavla

 

Ova pravoslavna crkva posvećena je apostolima sv. Petru i Pavlu i podignuta je prije 1505. godine. Crkva sv. Petra i Pavla u Ošanjićima je u osnovi trikonhalna. Trikonhos nije čista graditeljska forma u vremenu nastanka crkve na Ošanjićima, njihovo vrijeme nastanka datira ranije. Pripadaju centralnom tipu građevina, iako se često produžavane prema zapadnoj strani manjim ili većim pravougaonim prostorom.

 

Pravoslavna crkva

Pravoslavna crkva u Stocu, sagrađena je 1870. godine. Crkva je u ratu 1991 – 1995 pretrpila veliku štetu i gotovo sve osim golih zidova je uništeno. Ikone na zidu su bile starije od obnovljenog hrama i poticale su iz 18. stoljeća. 2002. godine počinje obnova devastiranog hrama. Prilozima mještana pravoslavaca, i komšija muslimana i katolika, početkom 2003. godine je završena obnova crkve koja je svečano otvorena u oktobru 2003. godine. 

Rezultat slika za pravoslavna crkva stolac

 

Katolička crkva

Kuća kapelica sv. Ilije služila je gotovo 40 godina, od 1865. do izgradnje nove crkve. Crkva sv. Ilije je izgrađena 1902. godine. Naknadno je podugnuta ograda i kapija, a 1965. godine su postavljene i orgulje. Zbog oštećenja građevine od strane JNA u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu, pristupilo se popravku koji je konačno završen 2010. godine.

 

Sahat – kula

Sahat – kula je sagrađena poslije 1664. godine, jer o njoj nema spomena u putopisima Evlije Čelebije. Radila je do pred Prvi svijetski rat. Austrougarske vlasti su skinule s nje zvono i upotrijebile ga u ratne svrhe. Srušena je 30-ih godina 20. stoljeća, a obnovljena je u duhu pluralnosti bh. društva. Sahat-kula danas predstavlja jedan od najreprezentativnijih urbanih sadržaja Stoca.

 

 

 

 

 

Mlinice na Bregavi

U Stocu na rijeci Bregavi bilo je mnogo mlinica. Sve one su funkcionisale do kraja prošlog stoljeća (do 1992. godine). Pravljene su pored rijeke ili na adama i pravljene su od drvene građe. To su bili primitivni uređaji za valjanje i stupanje sukna. U prizemlju bile su stupe, a na spratu dućan sa krilom za sušenje sukna. Dućani su obično imali po dvije prostorije: u jednoj odžak, a u drugoj bi bile smještene mušterije. I danas se takve prostorije nalaze na Propi kod Buzaljaka.

U Stocu je nekada bilo jedanaest stupa, a na izvoru Bregave u Dolu dvije. U gradu se ovim zanatom bavilo nekoliko porodica, a najpoznatije su: Buzaljke, Elezovići, Turkovići i Rizvanbegovići. Ove porodice bavile su se i mlinarskim zanatima, a neke i bojadžijskim. Od inat ćuprije do Provalija bilo je sedam stupa. Na Pogleđu sa lijeve strane bile su stupe Ibrahima Elezovića (jedan badanj), Salkana Turkovića i Alije Buzaljka. Svi ovi stupari bili su dobre zanatlije, a stupe su im bile na otvorenom prostoru. 

U Stocu danas ne radi ni jedna stupa. Ostala su samo tri badnja. Jedan badanj u isprevnom stanju nalazi se na Pogleđu (bivše stupe Alije i Muhe Buzaljka), drugi ispravan badanj je na Propi u stupama Sule Buzaljka. U ovim stupama kao i u mlinici danas radi Ibrahim (Bajre) Buzaljko zvani Batan. On je popravio dedinu mlinicu i radi u njoj. Za takav potez trebalo je mnogo truda i odricanja i za svaku je pohvalu.

Rezultat slika za mlinice i stupe stolac

 

Inat ćuprija

Inat ćuprija se smatra najstarijim mostom u Stocu. Pored ove ćuprije nalazi se vodenica, džamija, kafana i hamam. Izgrađena je u XVII stoljeću. Nesimetričnog je izgleda, jedan luk se završava na obali, a drugi u koritu rijeke. Legenda kaže da se graditelj na ovaj način htio osvetiti tadašnjem uzurpatoru na vlasti u Stocu.

 

 

 

 

Podgradska ćuprija

Podgradska ćuprija prvi je stolački most na koji se naiđe pri ulasku u Stolac. Građen je početkom 18. stoljeća, a obnovljen je 1898. godine. Ima dva zasvođena lučna otvora, različite veličine, koji se oslanjaju na jedan stup u rijeci i dva priobalna podzida. 

 

 

 

 

Most Sare Kašiković (Djevojačka ćuprija)

Foto: Moja Hercegovina

Ovaj most nalazi se na desnom kraku Bregave, iznad Inat ćuprije, idući prema Begovini. Most je izveden ustaljenim formama domaćeg graditeljstva. Sa južne nizvodne strane nalazi se ugrađena ploča na kojoj ćirilskim natpisom piše da je most Sare Kašiković pravljen 1896. godine. Sa sjeverne uzvodne strane nalazi se čuvena plaža Kreševac.

 

 

Begovina

KompleRezultat slika za begovina stolacks Begovina počinje sa Ćuprijom, koja predstavlja mlađi od tri veća kamena mosta u Stocu.

Ćuprija je sagrađena krajem 18. i početkom 19. stoljeća, u periodu kada je počinjala gradnja stambenog kompleksa porodice Rizvanbegović po kojem je cijeli ovaj kraj Stoca dobio naziv Begovina.

Ćuprija u Begovini je prvenstveno omogućavala povezanost kuća porodice Rizvanbegović pozicioniranih na obje strane Bregave.

Begovina je kompleks orijentalno – stambene arhitekture. Nalazi se na lijevoj obali rijeke Bregave. Izgradnja Begovine je otpočela 1835. godine, nakon ukidanja kapetanija u Bosni i Hercegovini.

Ovdje se nalazi tri stambena objekta, četiri konaka (musafirhane) i potrebne gospodarske zgrade. Begovina je svrstana u jedan od najljepših i najznačajnijih rezidencijskih kompleksa u Bosni i Hercegovini.

 

Most na prilaz Adi

Most koji vodi do Ade nalazi se na lijevom rukavcu Bregave, ispod Vidoškog grada. Mostić je potpuno ravan, a isto tako i njegova ograda. Kada je nastao ovaj most, ne može se pouzdano reći, ali se smatra da je to bilo u 17. stoljeću kada je i Ada nastanjena.

 

Grob Moše Danona

Grob Moše Danona obilježava grob sarajevskog rabina, cijenjenog člana jevrejske zajednice sa početka 19. stoljeća. Grob se nalazi na putu Mostar – Stolac u mjestu Krajšina na ulazu u Stolac.

Rabin Moša Danon, pošao je pješice na put u Palestinu, želeći umrijeti i biti pokopan u svetoj zemlji. Prema predaji, predvidio je svoju smrt na tom putu i zatražio da bude ukopan u mjestu gdje ga smrt zatekne. Spomenik su mu podigli sunarodnjaci deset godina nakon njegove smrti. Nadgrobni spomenik izveden je u formi bosanskih jevrejskih nadgrobnih spomenika koja se naziva “sjedeći lav”. Sa sjeverne strane uklesan je natpis na starohebrejskom. Druga dva nadgrobnika obilježavaju mjesto ukopa dvojice austrijskih vojnika. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila je 2003. god. grob Moše Danona sa okolnim prostorom i havrom na Krajšini nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

 

Rezultat slika za grob mose danona

 

Tekija u Stocu

Tekija u Stocu, ujedno i centar za istraživanje i upapređenje duhovne i kulturne baštine u Bosni i Hercegovini, predstavlja jedan mistični hram smješten u blizini prelijepe Bregave. Stolačku tekiju izgradio je šejh Halil Hulusi Nakšibendi el Bosnevi.

 

 

 

 

 

 

 

 

Musafirhana

Obnova ovog vakufskog objekta počela je 2003. godine. Musafirhana je zajedno sa cijelim kulturno-historijskim nasljeđem bila porušena 1993. godine. Kao najznačajnija građevina u nekadašnjoj čaršiji pripada vakufu najvećeg stolačkog vakufa – Silahdar Husein-paše iz znamenite porodice stolačkih kapetana Šarića. U Musafirhani u čaršiji je svaki putnik imao besplatano prenoćište i hranu.

Rezultat slika za musafirhana u stocu

 2,996 total views,  1 views today